HOMEOPATIJA
22.3.2010
Homeopatija
ima specifično gledanje na simptome bolesti. Oni se ne smatraju samom
bolesti, već pokazateljima njena iscjeljenja. Pravilno izabran
homeopatski
lijek najprije izaziva kratkotrajno pogoršanje bolesti, da bi odmah
potom došlo
do znatnog poboljšanja. Homeopati običavaju dati samo jednu dozu
razrijeđene
supstance i onda se čeka reakcija. Ako je nastupilo poboljšanje,
slijedeća doza
daje se samo onda kada je poboljšanje prestalo. Homeopatski lijekovi se
jako
razrjeđuju. Taj proces se zove potenciranje, a sastoji se od postepenog
razrjeđivanja i ritmičkog protresanja koje se naziva sukusija. Na prvi
pogled
paradoksalno, ali što je lijek više razrijeđen, to je učinkovitiji.
Homeopatskim
postupcima oslobađa se energija osnovne supstance koja ostavlja svoj
otisak u
molekulama vode, koje postanu nosioci poruke pojedinog lijeka.
Homeopatija
sagledava tjelesno, mentalno i emocionalno stanje osobe kako bi se
izabrao
najučinkovitiji pripravak. Najčešće se homeopatskim lijekovima liječe:
alergije, prehlade, glavobolje,
reumatske bolesti, problemi s kralježnicom, srčani i krvožilni problemi,
stresovi, neuroze.
Homeopatija
se dijeli na kliničku i klasičnu homeopatiju.
Klinička homeopatija se bavi pojedinačnim organima, sustavima organa i
pojedinačnim simptomima. Klasična homeopatija sagledava totalitet
simptoma, te
prepisuje uvijek samo pojedinačni homeopatski pripravak. Homeopatija
postoji već 170 godina. Danas je, zbog učinkovitosti, priznata u
cijelom svijetu i jedna je od najprimjenjivanijih metoda liječenja. Sve
češće
se kombinira s metodama klasične medicine i drugim metodama „nježne
medicine“,
čime se postiže znatno brži oporavak pacijenata. Kada se radi o osobi
koja pokazuje neke psihičke smetnje, javlja se dodatni
problem, a to je svjesnost o težini navedenih smetnji, jer upravo
psihički
problemi otežavaju uvid u vlastitu problematiku. Iako homeopatski
pripravci
mogu imati blagotvoran učinak i na neke, pogotovo blaže psihičke
smetnje, važno
je ipak prethodno savjetovati se sa stručnjakom, kako nepravovremena i
neodgovarajuća terapija ne bi dovela do pogoršanja psihičkog stanja.