Suočavanje s pandemijom - savjeti uglednog psihijatra Davida Spiegela

20.3.2020

Osjećate se napeto zbog korona virusa? Ugledni psihijatar nudi vam nekoliko savjeta 
 
 
Koronavirus koji je službeno izazvao pandemiju predstavlja jedinstveni izazov našem svakodnevnom mentalnom zdravlju. Ovaj izazov nadilazi brigu o brzini vladinog reagiranja, rastući stupanj smrtnosti i neizvjesnosti po pitanju budućnosti. Mnogi naši mehanizmi suočavanja sa stresom, kao što su planiranje unaprijed ili sastajanje radi društvenih interakcija, sada nestaju. Ovo su riječi Davida Spiegela, ravnatelja Centra za stres i zdravlje Stanford, čiji intervju prenosimo. 
 
Možete li objasniti kako jedinstveni izazovi suočavanja s ovim specifičnim događajem utječu na ljude? 
 
Iako je jedan od naših uobičajenih načina za suočavanje s problemom planiranje korak po korak kako se nositi s njim, zbog različitih nepoznanica vezano za budućnost postalo je vrlo teško planirati unaprijed.U slučaju korona virusa, teško je biti siguran što će se slijedeće dogoditi. Upitne su i stvari koje uzimamo zdravo za gotovo, kao npr. sposobnost da idemo na posao ili u školu. Nismo sigurni možemo li putovati ili planirati društvene događaje. Ljudi imaju i ekonomskih briga vezano za budućnost njihovih zaposlenja i prihoda, a da ne spominjemo tek brige vezano za zdravlje i zabrinutost za oboljele. Na gotovo svim poljima stvara se određena napetost. Nadalje, u određenoj mjeri oduzeta nam je i socijalna podrška koja predstavlja jednu od glavnih metoda suočavanja. Ne možemo se sastati na velikim događajima kao što su npr. sportski događaji, niti se grliti. Zbog svega navedenog možemo osjećati veliku prijetnju, te može biti zaista teško ne okupirati se ovom tematikom. 
 
Možete li objasniti kako naši umovi rade dok se suočavamo s ovim nesigurnostima i promjenama u svakodnevnima životima? 
 
Osjećaj nemira može pogoršati anksioznost i depresiju. Ljudi imaju poteškoća kupiti toaletni papir, nabavka namirnica u trgovinama može predstavljati izazov. Amerikanci nisu naučeni na ograničene izvore.Dio problema može biti što imamo dva fundamentalna načina razmišljanja.Prvi način ne zahtijeva mnogo razmišljanja i ne troši puno energije. Koristimo ga da odradimo dan, obavimo neke rutinske zadatke, kao što je npr. ustajanje ujutro i odlazak na posao. Ali kad se većina takve dnevne rutine dovede u pitanje, aktivira se drugi način. Ova druga metoda zahtijeva puno više razmišljanja i energije. Uključuje procjenjivanje novih situacija i donošenje izbora. Mi imamo ograničenije kapacitete za ovakvu vrstu razmišljanja. Lakše se umaramo. Budući da je u ovom specifičnom trenutku većina rutine nestala, teško je riješiti bilo kakav problem, a kamoli sve probleme. 
 
Što uzrokuje ovaj osjećaj anksioznosti, i koje metode suočavanja možemo koristiti da ju zadržimo pod kontrolom? 
 
To može biti izazov budući da nam neke od uobičajenih metoda nisu dostupne, pa je važno učiniti što možete. Održavajte rutinu što je moguće više, i definitivno nastavite činiti one stvari koje ste i inače čini da ostanete zdravi – kad god možete. Pokušajte se naspavati, vježbajte, ne pretjerujte s hranom ali nemojte niti jesti manje nego vam je potrebno.Mediji ne pomažu uvijek, konstantno iskačući s vijestima i tjerajući naše tijelo na stresnu reakciju što uzrokuje lupanje srca. Pokušajte ograničiti izloženost medijima. Ljudi koji dnevno dva i više sata gledaju vijesti u goroj su poziciji. Preuzmite kontrolu nad unosom informacija. 
 
A što kad to nije dovoljno, i čini se da anksioznost izlazi van kontrole? Koja druga metoda suočavanja može pomoći? 
 
Pokušajte odvojiti vrijeme za aktivnosti koje vas umiruju, kao što su bilo koja vrsta tjelovježbe, meditacija ili usmjerena svjesnost. Iskušajte tehnike dubokog disanja ili se jednostavno prošećite u prirodi. Uzmite vremena za sebe, pročitajte knjigu, napišite pjesmu, slušajte glazbu. To pomaže staviti stresore u određenu perspektivu.Skloni smo tjelesno reagirati na stres. Mišići nam se napinju. Ubrzano dišemo. Raste nam krvni tlak. Pokušajte prekinuti krug psihološkog i tjelesnog pobuđivanja.S jedne strane nije loše obratiti na pozornost kako se vaše tijelo osjeća, provjeriti postoje li znakovi korona virusa poput groznice, kašlja i kratkoće daha. Važno je samo prisjetiti se da, koliko god to bilo loše, u većini ćete se slučajeva oporaviti. Često govorim svojim pacijentima da koriste svoja pohranjena sjećanja i maštanja da se umire. To čini dobro i nama i našem tijelu.  
 
https://scopeblog.stanford.edu/2020/03/16/feeling-anxious-about-the-coronavirus-a-stanford-psychiatrist-offers-tips/


  



This website uses the cookies necessary for operation and to ensure that we give you the best experience on our website. By clicking the “Accept” button, scrolling this page, clicking on a link or continuing browsing in any other way, you will agree to our Privacy Policy and Cookie Settings: Privacy Policy | Cookie Settings Accept