Uskrs – blagdan Dobre Nade
14.4.2020
Uskrs. Ta jedna jedina riječ sadrži čudesno otajstvo osobe
Isusa Krista: anđeo je navijestio njegovo rođenje, Bog se rađa kao čovjek,
naviješta čudesan nauk, prolazi proces osude, biva ubijen i teći dan je
uskrsnuo.
Poslije košmara u procesu osude, zavladala je tuga jednih i
zlurado zadovoljstvo drugih.
Potpuni obrat donosi vijest: Vidjeli smo Gospodina! Strah se
pretvara u odvažnost i slobodu; razočaranje u radost susreta; sram u snagu
svjedočenja; obezglavljenost u spremnost na svjedočenje pod cijenu smrti;
sumnja u snagu vjere; tuga u radost susreta s Uskrslim.
S duge strane, zluradost se vraća u košmar zbunjenosti, u
prekrivanje laži i opravdavanje zabluda i nepravde.
Ljudska povijest i povijest pojedinaca pune su svjedočanstva
o zastrašujućoj snazi zla. Veliki petak je simbol svih podmuklosti, svireposti
i okrutne ritualnosti zla koje ubija Isusa - utjelovljenje svakog dobra. Zavist
je zatrudnjela nepravdom i rodila smrt. Zlo slavi pobjedu.
Isusovi se učenici obezglavili Njegovom smrću. Podivljala
klica zla munjevitom brzinom osvaja prostranstva dobra. Jedna ampula otrova
usmrti ogromna prostranstva života. Jedan udarac zla sruši što su marljive ruke
stoljećima gradile. Sotona izvlači punu mrežu lovine.
Međutim, apostole je jednako iznenadila proklijala klica
Dobra. Isus je uskrsnuo. Preporodili su se. Uskrsnuće iznenađenjem nadilazi sva
iznenađenja zla, uključujući i smrt. Ova nadmoć života koja se očitovala u
Isusovu uskrsnuću nadahnula je kasnije sv. Pavla da je uskliknuo: Gdje je smrti
pobjeda tvoja? Gdje je smrti žalac tvoj? A kršćanstvo će potom u Hvalospjevu
uskrsnoj svijeći uskliknuti: O, felix culpa! O sretne li krivice koja je
zaslužila imati tako moćnog Otkupitelja.
Apostole i druge svjedoke Uskrsnuća susret s Uskrslim
ispunio je čudesnom snagom. Danas mi i naši suvremenici ne moramo istim
osvjedočenjem vjerovati u ovu nadmoć dobra nad zlom. Međutim, Uskrs nam je za
sva vremena ostao spomen, sakrament Kristove pobjede nad zlom u kojoj je On
pobijedio za nas i mi pobjeđujemo s njime: uistinu se dobrom, i to malim dobrom
može nadvladati zlo; svjetlom, i to malim, može se zadati smrtonosni udarac
tami; vjerom, i to malom kao gorušičino zrno, može se pobijediti beznađe.
Sa svih strana obasuti smo informacijama i iskustvom
nasilja, nepravdi, kriminala, bolesti ali i bezvoljnosti, obezglavljenosti,
depresije. Sve nas to čini da Isusovu Dobru vijest, koja se potvrdila u
uskrsnuću, primimo, živimo i svjedočki naviještamo sve neumornije i bez ikakva
odlaganja. Rad za pravdu, rad na suzbijanju vlastite i tuđe gramzljivosti.
Dobro, dobro i samo dobro! Majka Terezija je to izrekla ovako: Čovjek je
nerazuman, nelogičan i sebičan. Nije važno, voli ga! Ako činiš dobro, pripisat
će to tvojim sebičnim ciljevima. Nije važno, čini dobro! Ono što si godinama
stvarao u času bi moglo biti razrušeno. Nije važno, stvaraj! Ako pomažeš
ljudima, možeš loše proći. Nije važno, pomaži im! Daješ svijetu najbolji dio
sebe, a on će ti uzvratiti udarcima. Nije važno, daj najbolji dio sebe!
Nada nadahnuta Kristovim uskrsnućem ostaje moćna poruka u
našem svijetu zahvaćenom bolešću, sebičnošću, gramzljivošću, beznađem,
bezvoljnošću. Tu poruku svijet može ignorirati, ali jedino u korist vlastite
štete. To je temelj: Jer, «ako Krist nije useknuo, isprazno je naše
propovijedanje i vjera vaša nema temelja», kaže sv. Pavao. A sv. Petar poručuje
da se zbog Kristova uskrsnuća radujemo «makar se sada možda trebalo malo i
žalostili zbog različitih kušnja…, što postigoste svrhu vjere: spasenje duša!»
(1Pet1,3-9).
fra Ivica Strčić
župa sv. Eufemija, Kampor