Čestitka fra Ivice na 65 godina rada bolnice
1.9.2020
Svim djelatnicima i pacijentima Psihijatrijske bolnice Rab, čestitam 65.
obljetnicu njezina postojanja i uspješnog djelovanja na dobro pojedinca i
cijeloga društva!
Ovo naše novije vrijeme obilježava osjećaj neizvjesnosti, rastuće tjeskobe,
sve većeg povlačenja u sebe i u svoj svijet, u svijet tišine. Tišina je prostor
za stvaranje distance od svega onoga naviknutoga u svakodnevnici. Tišina je za
nas kršćane prostor povlačenja u sebe tražeći one putove do srca Evanđelja
kojega želimo iz dana u dan iznova pronalaziti. No, tišina je i znak da riječi
koje izgovaramo, a koje prelamaju tu tišinu, trebaju u životu svakoga od nas
biti odvagnute, jer svaka riječ ima svoju težinu.
Ovo vrijeme darovano nam je za promišljanje o našoj ranjivosti. Nedavno je
objavljeno istraživanje znanstvenika (Global Footprint Network) prema kojem je
22. kolovoza čovječanstvo potrošilo zalihe prirode za ovu godinu, te ostatak
dana u 2020. živimo „na kredit”, na račun dobrote prirode i svijeta u kojem se
nalazimo. Ovo nam govori kako načinom života stvaramo nesklad između zemlje i
nas, ranjavamo zemlju čiji smo kapacitet za ovu godinu već iskoristili. I ta,
ali i druge ranjivosti – pojedinca, čovječanstva, prirode, Crkve – dobar su
razlog da promislimo o našem odnosu sa Stvoriteljem.
Stvarnost koronavirusa nepobitni je znak naše ograničenosti i ranjivosti. Ali
u toj ranjivosti, ili zbog takve ranjivosti, do izražaja dolazi hrabrost.
Naime, samo hrabar čovjek vidi, razumije i priznat će da je ranjiv. Pogledajmo
na središnji znak naše vjere – križ – koji predstavlja portret duboke
ranjivosti nas ljudi i Isusa koji je bio ranjen na smrt. No, Isus je i
uskrsnuo, a Uskrsli na sebi nosi tragove rana, ali više nije ranjiv. Tom slikom
ranjenog ali i uskrslog Krista želim ohrabriti sve osoblje bolnice, diveći se vašoj
hrabrosti, hrabrosti koja traži jasnoću ranjivosti, koja se želi suočiti s
osobnom, ali i s ranjivošću čovječanstva. A kad Crkva, premda ranjiva, računa
na vašu hrabrost, na vaše svakodnevno plemenito djelovanje koje je temelj uvijek
novom žaru naviještanja i svjedočanstva živoga Isusa Krista, tada i svi mi
možemo mirno kročiti u novu normalnost koja je pred nama. Ne bojmo se vlastite
ranjivosti i slabosti, imajmo hrabrosti suočavati se s time, jer to nam daje
snagu, temelj je našeg osobnog i svakog drugog obraćenja, temelj za našu još
veću hrabrost.”
fra Ivica Strčić
župa sv. Eufemija, Kampor